Welcome Guest ( Log In | Register )

 
Reply to this topicStart new topic
> Woodstock - obljetnica
tR!P
post Aug 17 2009, 14:25
Post #1


Regular Member
*********

Group: Senior Members
Posts: 3,877
Joined: 7-February 07
Member No.: 955





Prije 40 godina, više od 400.000 Amerikanaca, u dobi od 15 do 25 godina, sa svih strana zemlje, bilo je na putu ka jednoj farmi, blizu mjesta Bethel, 69 kilometara jugozapadno od mjesta Woodstock, u okrugu Sullivan, u saveznoj državi New York, za jedan dugi vikend "mira i glazbe." Pašnjak farmera Maxa Yasgura bit æe, tijekom ta tri dana – petnaestog, šesnaestog i sedamnaestog kolovoza 1969. godine - mjesto jedne nove nacije - Woodstock Nation - mini-nacije hippieja u kojoj nije bilo predrasuda, u kojoj je droga bila praktièno legalna, a ljubav "slobodna."

Woodstock Art and Music Fair poèeo je kao festival glazbe, ljubavi i mira. Nije imao onu medijsku težinu koju je imao dogaðaj koji se zbio poèetkom tog istog ljeta, prije 40 godina – èovjekovog slijetanja na Mjesec, dogaðaja uz koji æe, za Ameriku, barem, uvijek biti poravnata i zvijezda Waltera Cronkitea, nedavno preminulog legendarnog televizijskog novinara i komentatora CBS-a. Kao uostalom i uz mnoga druga zbivanja šezdesetih godina - ubojstvo predsjednika Kennedyja, rat u Vijetnamu, Watergate aferu.... Cronkite, koji je odbio napraviti "vijest dana" od smrti Elvisa Presleyja, priznat æe, u intervjuu za Rolling Stone, 1987. godine, da je Woodstock, na svoju veliku žalost, propustio kao jedan od najvažnijih dogaðaja tog razdoblja. Ostavio je, meðutim, za sobom nekoliko albuma s medijskim vinjetama, vlastitim komentarima o raznim zbivanjima. Jedan je na temu Woodstocka:

"Dvadeset sedam dana nakon spuštanja [na Mjesec] u 'Tranquility Base,' Bazu mir [kraj Mora mira], na jednom nemirnom moru od blata, 42 stupnja dvije minute sjeverno, 74 stupnja osam minuta zapadno, došlo je do jedne druge "šetnje u svemiru" koju je 400.000 dugokosih hodoèasnika nazvalo najboljim vikendom od postanka svijeta."

Ako i nije imao "pravu medijsku težinu," Woodstock, festival glazbe, ljubavi i mira, ipak je bio onaj trenutak kad su glazba i razonoda po prvi puta bile medijski priznate kao kulturna snaga i komercijalna sila.

Na koncu konca, na Woodstocku su i sudjelovali neki od najboljih rock glazbenika tog razdoblja: Sly & the Family Stone, Country Joe McDonald i Country Joe and The Fish, Canned Heat, Janis Joplin, Jefferson Airplane, Santana, Crosby, Stills, Nash & Young, The Who, Joan Baez, Arlo Guthrie, John Sebastian, Grateful Dead, Creedence Clearwater Revival, Ten Years After, Joe Cocker, The Band, Johnny Winter, Blood, Sweat and Tears, Jimi Hendrix, Paul Butterfield Blues Band i Ravi Shankar i drugi...

A u publici, bolje reèeno – u divovskoj zajednici Woodstocka? Vijetnamski veterani i antiratni prosvjednici, crnaèki militanti i zadrti "rednecksi", "anti-gay" i "pro-gay" aktivisti, oni za legalizaciju i oni za zabranu droge, anti-vladini i pro-vladini zagovornici i – oni koji su samo zbog glazbe došli. Dobro, i drugih, što legalnih, što ilegalnih užitaka.

Istinski vjernici, piše u autobiografiji Elliot Tiber, danas dizajner interijera koji je prije 40 godina volontirao motel svojih roditelja, u Bethelu, kao bazu organizatorima koncerta, Woodstock još uvijek zovu vrhuncem jedne ere predanosti napretku èovjeèanstva. Cinici kažu: smiješan, budalasti kraj jednom razdoblju naivnosti. A postoje i oni treæi za koje je Woodstock jednostavno bio vraški dobar "party."

Na vrijeme uz 40. godišnjicu, dvije knjige i jedan film podsjeæaju nas na ta tri dana u davnom kolovozu.

"Taking Woodstock," komedija redatelja Anga Leeja, raðena prema autobiografiji Elliota Tibera – "Taking Woodstock:A True Story of a Riot, a Concert, and a Life," prikazan je veæ u Cannesu, u amerièke kino-dvorane stiže potkraj ovog mjeseca.

Knjiga Michaela Langa, jednog od èetvorice organizatora koncerta, pod naslovom "The Road to Woodstock," objavljena je krajem lipnja. U isto vrijeme i "Back to the Garden, The Story of Woodstock," dugogodišnjeg njujorškog radijskog DJ-a Petea Fornatalea.

Obje knjige nude obilje poznatih i manje poznatih detalja o tom važnom trenutku u kulturnoj povijesti Sjedinjenih Država. Fornataleova govori više o glazbi i bendovima – tko je bio apsolutna senzacija (Sly Stone, Joe Cocker), tko je "podbacio," dao manje od oèekivanoga (Janis Joplin, Grateful Dead). Langova knjiga govori više o organizacijskim aspektima Woodstocka i opasnostima koje su prijetile da "vikend mira i ljubavi" postane katastrofa.

Osim što objašnjava zašto mu nije pošlo za rukom nagovoriti Dylana i kaubojskog croonera Roya Rogersa, koji je trebao na kraju svakog koncerta otpjevati "Happy Trails," a to znaèi i nakon "Star-Spangled Banner" i Jimija Hendrixa, Lang, èetrdeset godina kasnije, njome lijepo i jasno daje na znanje da je pravo èudo što je ikada uopæe i došlo do Woodstocka.

Iako su mjeseci i mjeseci bili utrošeni u pripremu koncerta, ništa nije išlo kako treba. Prva, originalna lokacija za koncert, Woodstock, bila je u zadnji èas otkazana. Otkazana je u zadnji èas bila i druga lokacija, u Wallkillu, na jednom napuštenom industrijskom kompleksu. Lang i njegovi partneri rastrèali su se po ruralnom okrugu Sullivan u fanatiènoj potrazi za novom lokacijom i sreæom naletjeli na voljnog Maxa Yasgura, 49-godišnjeg republikanca, vlasnika mljekarske farme, koji æe ponijeti i naslov hippie-heroja. S nekoliko strana stizale su prijetnje da koncert neæe moæi biti održan. Od Abbieja Hoffmana, primjerice. Taj je politièki aktivist i èelnik Yippie stranke (njemu se pripisuje kovanica "Woodstock Nation") održavanje festivala uvjetovao sa 20.000 dolara; toliko je tražio od organizatora kao podršku njegovim ljevièarskim aktivnostima. Dobio je samo 10.000 dolara. Za Hoffmana, Woodstock je završio onog trenutka kad ga je, na pozornici, za nastupa The Who, gitarom po glavi tresnuo Pete Townshend. Hoffman je od Woodstocka želio da bude simbol otpora represiji i na binu je skoèio s namjerom prosvjeda protiv uhiæenja jednog drugog aktivista, Johna Sinclaira, zbog posjedovanja droga. Nakon Townshendove "intervencije," Hoffman je brzo nestao i s pozornice i sa Woodstocka.

Richie Havens nije htio biti prvi, nije htio otvoriti festival, bojao se da æe ga gaðati limenkama piva, ali morao je, pristao je i spasio stvar. Naime, svi drugi koji su trebali tog prvog dana nastupiti, zapeli su negdje u prometu i debelo kasnili. Havens je više od dva i pol sata morao sam pjevati. Zapele su u prometu i blagajne, za prodaju karata, pa su uklonjene bile i ograde oko pašnjaka i ono što je trebalo postati veliki poslovni poduhvat organizatora proglašeno je bilo besplatnim koncertom, otvorenom svima. Bilo je samo nekoliko telefonskih govornica, djeca su bila odsjeèena od svijeta i od njihovih na smrt preplašenih roditelja. Prizori koje su im mediji prenosili bili su oni kolona napuštenih automobila, predoziranja drogama....

Propala je u zadnji trenutak i zaštita kad je New York Police Department zabranio svojim policajcima, njih nekoliko stotina, da honorarno, kad nisu na dužnosti, rade na festivalu kao zaštitari. Kriminal, meðutim, nije bio nikakva opasnost, ali loše vrijeme jest – organizatori su se bojali masovne elektrokucije ukoliko bi voda prodrla u elektriène kablove koji su bili razmješteni toèno ispod publike.

Promet i parking bili su prava noæna mora. Premalo cesta, previše ljudi (bilo bi ih i više od 400.000, ali mnogi su zbog prometa odustali i vratili se kuæama, mnogi ipak pješice nastavili), bilo je hladno, snažan vjetar, kiša je ljevala, blato do koljena...

Ali publika je bila vesela i sretna. Pete Fornatale u svojoj knjizi "Back to the Garden"citira Ravija Shankara: "Bilo je mokro i vrlo hladno, ali bili su tako sretni u blatu; svi drogirani, naravno, ali svi su uživali, bili veseli. Podsjeæali su me na vodene bivole koje viðate u Indiji, duboko u blato zagnjureni."

Festival je bio proglašen postradalim podruèjem i da je kojim sluèajem izbilo nasilje, komisija, po rijeèima Waltera Cronkitea, koja bi ga istraživala okrivila bi, sasvim sigurno, promotore festivala, jer nije bilo vode, hrane, medicinskih ili higijenskih usluga. Komisija bi sasvim sigurno, na pašnjaku Maxa Yasgura, zamijetila i obilje marijuane i droga.

Ali, nikakvog nasilja – kraðe, silovanja, ubojstava - nije bilo, osim, prirodno, neovlaštenog stupanja na tuðe posjede. Na negativnoj strani – zabilježena su tri smrtna sluèaja, od predoziranja. Na pozitivnoj – dva roðenja! A gotovo pola milijuna mladih bilo je prepušteno sebi samima, nauèili su znaèenje rijeèi "podijeliti, pomoæi, poštivati, suraðivati." Svi su bili jedni drugima na usluzi. Hrana, ono malo koliko je nje bilo, dijelila se meðusobno. Da, droga takoðer, nje je oèito i puno više bilo.

Woodstock, "tri dana mira i glazbe," usprskos blatu i drogama, predstavlja jedan od rijetkih trenutaka kad se na jednom mjestu naðe na tisuæe stranaca, a vlada društveni sklad bez presedana. Do takvih dogaðaja dolazi samo jednom i nema ponavljanja. Ali neke su vrijednosti Woodstocka i èetrdeset godina kasnije još uvijek s nama. Kako je to Carlos Santana rekao: "U kolektivnoj avanturi Woodstocka vidio sam nešto što i danas vrijedi. Vidio sam Woodstock u padu Berlinskog zida, vidio Woodstock u puštanju Nelsona Mandele na slobodu, nakon 27 godina zatvora, vidio Woodstock na doèeku novog milenija, vidim Woodstock svakog dana."

Michael Lang, koproducent koncerta: "Crni èovjek u Bijeloj kuæi... Pokret zelenih za zdraviji, održivi život... sve se to rodilo za tog razdoblja."

Elliot Tiber: "Woodstock je, kao i nekoliko drugih povijesnih dogaðaja, postao dio kulturnog leksikona. Watergate, primjerice, izraz je za nacionalnu krizu povjerenja; Waterloo, za sramotni poraz; Woodstock – za mladenaèki hedonizam i ekscese 60-ih godina. Amalgam koji ne može biti ponovljen nikada."

Jon Pareles, glazbeni kritièar, u New York Timesu, prije nekoliko dana: "Jedan od dogaðaja s kraja šezdesetih godina koji je završio s jasnim happy endom.... [Woodstock] još uvijek "grije" svojim ružièastim odsjajem. Bio je konaèan i bio je s osmjesima od uha do uha, velika razlika od vijetnamskog rata i toliko raspravljanog generacijskog jaza onog razdoblja. Woodstock je bio slobodan, u oba znaèenja te rijeèi: slobodan kao u "osloboðen" (od zakona protiv droga i od kodeksa odijevanja), i slobodan kao u "gratis," kao u "besplatno," ulaznice se nisu ubirale, a Wavy Gravy [pravim imenom Hugh Nanton Romney, voða jedne hippie-komune] organizirao je, zajedno s èlanovima Hog Farm Collective, dostavu hrane helikopterima - donacija okolnih mjesta - i s pozornice se gladnoj, pokisloj, promrzloj publici obratio rijeèima: Doruèak u krevetu, za èetristo tisuæa... Puno nasljeðe Woodstocka ima s drogama isto onoliko koliko i s idealizmom šezdesetih godina... Za istinske vjernike, istinske sljedbenike, Woodstock je bio više o suradnji i meðusobnoj pomoæi, o voðenju ljubavi, ne rata. U vrijeme kad je Vijetnam podijelio Ameriku na jastrebove i golubove, golub mira je našao mjesto na festivalskom geslu, sjedi na gitari. Ali Woodstock je bio i veliki broj ljudi koji su se drogirali, a drogirati se puno je lakše nego svijet mijenjati... Glazbenici su nastupali za najveæu publiku njihovih života. Veæ je sama velièina Woodstocka važna i znaèajna. Beatlesi su na stadionu Shea nastupili za 55.000; Monterey Pop je 1967. godine privukao 200.000, tijekom tri dana. Bilo je nakon Woodstocka veæih okupljanja – 600.000 na Isle of Wight festivalu, 1970., isto toliko na jednodnevnom Summer Jamu, u Watkins Glenu, u New Yorku, 1973. godine. Ali to su bili samo koncerti, ne i kulturalni simboli... Woodstock je bio drugaèiji."

Izvor: www.voanews.com



Go to the top of the page
 
+Quote Post
-I1-
post Aug 17 2009, 15:08
Post #2


I1 Ambivalent
*********

Group: Senior Members
Posts: 8,539
Joined: 11-January 08
From: here and beyond
Member No.: 3,186



"nature, wildlife & related stuff"..?? zas' ne "non-electronic music"?
Go to the top of the page
 
+Quote Post
tR!P
post Aug 17 2009, 15:10
Post #3


Regular Member
*********

Group: Senior Members
Posts: 3,877
Joined: 7-February 07
Member No.: 955



QUOTE (-I1- @ Aug 17 2009, 16:08) *
"nature, wildlife & related stuff"..?? zas' ne "non-electronic music"?


imas pravo ;)
ali isto su obozavali prirodu i divlji zivot laugh.gif
Go to the top of the page
 
+Quote Post
TrancEfreak
post Aug 18 2009, 19:14
Post #4


provokator
*********

Group: Senior Members
Posts: 6,306
Joined: 15-October 02
From: Dubrovnik
Member No.: 41



a Lucy i ja bas sinoc pogledali Woodstock 1969 dokumentarac...pogledaj!
Go to the top of the page
 
+Quote Post

Reply to this topicStart new topic
1 User(s) are reading this topic (1 Guests and 0 Anonymous Users)
0 Members:

 

RSS Lo-Fi Version Time is now: April 22, 2024 09:28