Pokušavam se sjetiti koji je zadnji uistinu dobar party na kojem sam bila. Teško je. Bilo je to prije negdje 2 god. , Billy Nasty u clubu Imperial, Medulin. Na početku situacija nije bila obečavajuća, poluprazan prostor, meni nepoznat dj pušta,muzika laganini ali napokon se nakon dugo vremena cijela moja ekipa odlučila da ide pa si sve mislim eto barem nešto. Malo po malo rulja se počela skupljati a za mikser je stao Sforzina. Kad ono nije to obična rulja već dobro poznati ljudi. Kao da nismo samo mi odlučili napokon otići na party. Sve dobro poznata nasmiješena lica, svi plešu, dijeli se voda, Nasty je kako mi je sestra poslje rekla \"baš nasty\".Začuđena i sretna odjednom se vratim 5 god. unatrag i ponovno shvatim zašto sam uopće išla na party-e. Sve je to nekako s vremenom izgubilo smisao. Još sam ja i dobro prošla, kad sam se doselila u Istru uspjela sam uhvatiti barem one zadnje izdisaje pravih party-a. Prvo sam mislila da je problem u meni, da mi je sve to zajedno dosadilo. dolaze novi naraštaji, rotacija ljudi i te spike. No nije stvar u godinama već u odnosima. Danas se voda ne dijeli, u zraku je miris agresive, prezirni pogledi mase. Više nije važno osjetiti muziku, družiti se i sutradan na kavi slomljen pričati o tome kako je bilo dobro. Nema više ni aftera, party traje do 6 i onda vas nadrkani redari kao stoku izbacuju van. Iskreno danas i ako odem ionako ne ostanem do popodne ali žao mi je tih novih naraštaja. Ljudi sada dolaze da bi bili viđeni ili da bi vidjeli pa poslje pričali po gradu kako je ovaj ili onaj bio skršen. Ni muzika nije što je nekad bila. Progressive gotovo niti nema, pušta se po mom laičkom mišljenju loš techno, prijelazi nikakvi ; grubi i odsječeni, vokala niti nema. Sretan si ako uopće ima dva floora. Možeš birati između lošeg i goreg. Bourgignon, pulska tvrđava koja je bila poprište nekih od najvećih party-a tog područja danas više ne postoji. Barem ne onakva kakva je prije bila. Ti hladni zidovi sada kao da ljude ohlade dok prije su ljudi davali toplinu koja je čak i taj kamen mogla zagrijati. Žao mi je što danas mladi neće slušati Jaguara od Tom Jay-a na krovu Bourgija dok im tijelom prolaze trnci i sunce im miluje kožu prvim jutarnjim zrakama. Uvijek smo bili loša generacija za vanjski svijet, narkomani i propaliteti i nikad mi to nije smetalo. Jer istina je ipak bila ovdje, u nama, u zraku, u muzici i nikakvi vanjski činitelji mi to nisu mogli oduzeti. No danas su vanjski činitelji postali unutarnji. Gledam te nove generacije i ne vidim istinu. Samo agresivu i prijezir, kao da mrze sami sebe. Možda sam zabrijala i u biti to nije tako, možda si sve to zajedno uzimam previše k srcu i brijem nostalgiju u prazno a ja sam ta koja se promijenila, ne znam, možda. Ipak ponovno sam promjenila mjesto stanovanja i nadam se da srce party-a ,kako sam ga ja doživjela, u Dubrovniku i dalje kuca. Ne znam, vidjet ću u subotu. Ja u biti ne tražim puno, samo 5 minuta istine koju smo nekad svaki vikend živjeli! |
